Prime sok dete (1)

Priča s pešačkog: Bahati ćale, njegov BMW i uflekani klinac sa Prime sokom

Pre dve nedelje mi je jedan poznanik vrlo euforično ispričao kako je bio dobar tata.

– Znaš šta sam uradio? Zapalio sam juče u Rumuniju da kupim neki sok deci. Samo zbog toga sam otišao. I uzeo sam im 10 komada. 8 evra koštaju. To je nešto što piju neki jutjuberi. Eno ih, sve su važni, niko veći od njih… A što, šta mi teško…

Malo nakon toga, drugar koji radi na benzinskoj pumpi mi govori kako je nenormalna gužva jer su stigli neki Prime sokovi.

– Klinci su valjda poludeli za tim, pa je red i na trotoaru. Ne možeš da veruješ. A 1000 dinara košta flašica tog s*anja. Brate, pola dana giljam za te pare.

Juče odvodim ćerku u školu. Tačno na ulazu u dvorište škole nalazi se pešački prelaz, na koji smo mi zakoračile kad nam je crni BMW preprečio put. Malo šta me nervira kao bahatost u saobraćaju, pa sam obratila posebnu pažnju na vozača.

Ćalac ćelav, podbuo, masan, oniži, u crnoj dukserici sa nekim belim prugama po rukavima… Kao da je ispao iz ilustrovanog rečnika. Pojmovi – bahatost, snobizam, seljacizam, savremena balkanska pokondirenost… Na retrovizoru krst.

Parkirao čovek svog BMW-a na pešačkom prelazu, dok šestoro mališana i bar nas tri mame čekamo. Naravno da je napravio red i da su pojedini  iza njega već počeli da ga zaobilaze. Za par sekundi – čep. Tu na pešačkom, na ulazu u školu.

Iz auta izlazi klinac, možda četvrti razred. Blješte ganc nove patike, ali jedna nije vezana i te pertle šarledaju oko njegovih nogu. Na majici fleka od paste za zube. Jednom rukom i vidno užurban pokušava pretešku torbu da okači na rame, dok u drugoj nosi sok. Onaj… Prime.

Ne propustite:

Zalupio je vrata od auta i nisam čula da su se pozdravili. Zvuk sirena je ispunio celu ulicu, a bahati otac nije žurio da krene dalje. Držao je mobilni u ruci i polako je dodavao gas ne gledajući ispred sebe. Mileći se sklonio sa pešačkog dok je klinac vrlo nespretno, sa odvezanom pertlom, ogromnom torbom na jednom ramenu, povelikom flekom od paste za zube na majici i Prajmom u ruci šeprtljao ka školi.

Na torbi je postojala mrežica sa strane, predviđena za flašice. On ju je, pak u svoj onoj gunguli, nosio u ruci.

Posmatrajući tog dečaka, jer išli smo tik iza njega, moj mozak se poigrao paralelama.

Sok Prime je postao dečiji statusni simbol, baš kao crni BMW iz priče. Flašica u ruci, umesto u torbi je bahatost jednaka onoj “staću na pešački”, a odvezana pertla i fleka na majici su dečiji dokaz o nivou poštovanja prema školi, baš kao što je njegov otac pokazao potpuno odsustvo srama, poštovanja zakona i nas, drugih roditelja i dece, koji smo morali da čekamo da On svog prestolonaslednika ostavi baš na pešačkom.

Tužno je sve to skupa i nema naznaka da će takve pojave u društvu splasnuti i izgubiti se. Pošteni ćute, stoje i čekaju, dok bahati uzurpijaju sve što stignu. Svesno ili nesvesno tako rastu i nove, identične generacije novih poštenih i bahatih.

Prime sok je zabranjen za decu mlađu od 15 godina, zbog sastojaka koje sadrži. Nije zdravo za njih, a uticaj njegovih pojedinih sastojaka po zdravlje vaše dece još uvek nije ispitan. U Crnoj Gori je, recimo, zabranjen.

Roditelji, oladite malo i bar pogledajte to dete pre nego što izađe iz kuće. Možda su mu odvezane pertle, pa će pasti. Prosuće mu se Prajm.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *